Dubrovački renesansni ljetnikovac u Hrvatskoj je zaštićen kao spomenik kulture. Krajobraznom projektu prethodila je sveobuhvatna povijesna i stilska analiza svih arhitektonskih i vrtnih komponenti. Utvrđen je najpovoljniji način obnove vrta kako bi se u što većoj mjeri sačuvala povijesna prepoznatljivost dubrovačkih renesansnih vrtova. Predložene su kombinirane metode obnove koje uvažavaju zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara: konzervacija, rekonstrukcija, restauracija i revitalizacija. Za oblikovanje odabrane su biljke koje su se koristile u ono vrijeme poput: gorke naranče, lovora, čempresa, mirte, lavande, ružmarina i dr. Za vrijeme renesanse pri oblikovanju prostora nije se koristilo mnogo biljnih vrsta. Stoga se krajobraznim projektom ostvaruje jednostavnost i smirenost uz dominaciju vazdazelenih biljka koje pridonose upečatljivom mediteranskom dojmu monokromnosti.